CIKLUSI
PRIČE O ANĐELIMA
U likovnom otjelotvorenju Editinih anđela ne mogu se ne prepoznati niti dalekih uzora iz povijesti umjetnosti – iz quatrocenta, ili bizanta; ili one bliže: prarafaelita i Rossttija, bečke secesije i Klimta.
U našoj percepciji Editini anđeli funkcioniraju kao nešto nadnaravno i simboličko, duhovno i prozaično, što napučuje snove i fantaziju.Što autoricu nadahnjuje i aktivira.Što se, međutim,ponajprije iščitava kao mala vizualna svečanost.
Jer Edit Glavurtić ovim ciklusom uspijeva, bez likovne retorike, pred nama, na konkretnoj podlozi slikarskoga platna, rastvoriti cijeli jedan svijet materijalnog i duhovnoga; dematerijaliziranoga i eteričnoga, bezvremenoga i vječnoga. Rastvoriti svijet čiji je simbol motiv anđela. A kroz taj motiv ona nam istodobno šalje i poruke, misao ne i likovne – ove potonje za nas ipak najvažnije.
~ Višnja Slavica Gabout
Skice is Edena
Povratak prirodi predstavlja povratak samome sebi, a to, između ostalog, prepoznajemo u opusu akademske slikarice Edit Glavurtić koja je unutarnju radost življenja pretočila u radost likovnog stvaralaštva. Dva međusobno različita cvijeta suštinski su motivi iz prirode preuzeti kao podloga za gradnju jedne posve intrigantne likovne priče. Božur kao jedan od najraskošnijih cvjetova s velikim okruglastim pupoljcima prepunih latica nanizanih u slojevima u potpunoj je suprotnosti s perunikom, neobičnim i elegantnim cvijetom suptilnih boja kojeg krase izdužene latice jasno naznačenih bridova. No, cvijet je tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne forme.
Meditativni proces gradnje kompozicije likovnim elementima poput linije, boje i volumena oslobađa krucijalan duhovni aspekt koji autorica utkiva u svaki rad. Moguće ga je osjetiti kroz bogatstvo formi i sadržaja unutar kojeg se postepeno otkriva punina života, pulsirajući titraj prirode i neprikosnoveni stvaralački nerv umjetnice. Zahvaljujući minuciozno izvedenim likovnim elementima možemo osjetiti lakoću, fragilnost i nevjerojatnu pojavnost cvijeta koji vlastitim unutarnjim gibanjem stvara kompoziciju najsuptilnijeg plesa prirode pri čemu svaka latica dosljedno igra svoju ulogu u službi utjelovljenja nadrealno očaravajuće kompozicije.
Suverenim vladanjem likovnim elementima i unutarnjim osjećanjem materije, ali i interpretiranog sadržaja, Edit Glavurtić postiže likovnu zvučnost slikarstva koje je nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti – stvarnosti koja nikoga ne ostavlja imunim iz jednostavnog razloga – jer je iskrena.
SONJA ŠVEC ŠPANJOL
povjesničarka umjetnosti i muzeologinja
Život je Lijep
Radovi na kaširanom kartonu izvedeni su klasičnom tehnikom ulja na platnu,
u formatu prikladnom za prikaz malih scena koje čine sentimentalni spomenar djetinjstva. To su prizori odvojeni od glasnog i užurbanog svijeta, zaboravljene scene iz prigradskih vrtova i dvorišta. I potreba za zaklonom koji se može pronaći u vedrom jutru, rublju koje se suši na suncu i stolu pod trešnjom na kojem čeka tanjur s kolačima, i šalice u kojima se hladi kava.
Sretno Drvo
Akvareli i ostalo
U ovoj galeriji predstavljam svoje stare slike, cikluse kojima sam se bavila neko vrijeme, pa otišla prema drugim pričama. Ima ovdje akvarela, crteža i kombiniranih studija, kolaža u kojima sam na platno ili papir lijepila komadiće svile, strugala površinu platna, u svježu uljenu boju ucrtavala ornamente. Sve sam to ja, u traženju, igri i uzbuđenju stvaranja. I sasvim sigurno ću se vratiti i nastaviti rad na nekom od ovih ciklusa, ne odvuče li me u međuvremenu na neku sasvim drugu stranu, u nešto posve novo.
Alegorijska dimenzija opusa Edit Glavurtić dodatno je potencirana samom slikarskom procedurom, određenom ponajprije glatkom i svijetlom podlogom, potom jednako svijetlim podslikavanjem, te, konačno, nevidljivom pinelaturom koja iznova naglašava ikonopisačku glatkoću površinskog sloja slike.
Upravo će ovo svijetlo podslikavanje i relativno tanka pastoznost, odnosno glatkoća slikanoga sloja uputiti na sagledavanje oslikane površine u vidu nove alegorije: svaka oslikana partija na površini slike zapravo je alegorija početne glatkoće površine platna. Time konačno dolazimo do najdubljeg značenjskog sloja ovog slikarstva.
Ono u svakom svojem sloju čini vidljivom upravo imaginacijsku komponentu spoznajnog procesa, označenog činom slikanja.
Na razini prikaza imaginacijase ukazuje u vidu alegorizacije pojma vremena, dok se na razini slikarskog postupka imaginacija još apstraktnije otvara opažaju putem alegoriziranja površine golog platna u svakom oslikanom sloju.
Na taj način dolazimo do zaključka kako vrijeme prestaje biti ključnom komponentom slikarstva Edit Glavurtić, a na središnje mjesto u radu ove umjetnice uspinje se sama alegorija. U skladu s istim zaključkom nameće se i pretpostavka o temeljnoj stvaralačkoj kvaliteti Edit Glavurtić, a koja je sadržana u izjednačavanju slikarskog čina s retoričkom figuracijom.
Zato nas slikarstvo ove umjetnice prije svega nagoni na kontemplaciju, a tek potom na tiho uživanje u svojim perceptibilnim komponentama.
~ Vladimir Rismondo ml.